|
|
| < | travanj, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Moja težnja za savršenstvom,borba protiv same sebe...
blondica
bodymind
Dandy
envy rose
...my secret...
Persephony
pixie
Poupée
Ronja
Sophie
TKO JE LULU?
-zamišljena djevojčica
-živi u svom svijetu
-gimnazijalka
-nesigurna
-kontradiktorna
VOLI
-sanjariti
-pisati
-crtati
-sport
-ljenčariti
-čokoladu
NE VOLI
-učiti
-prejedati se
-prevelika očekivanja
-obiteljske ručkove
-ljenčariti
-čokoladu
ŽELI
-prestati razmišljati o hrani
-baviti se sportom
-smršaviti
visina:172-173cm
težina:
29.11.2010. 56kg
16.1.2011. 54kg
Nije strašno kada si probao nešto učiniti i nisi uspio. Strašno je to kad nešto nisi ni pokušao, a mogao si.
Volja je stvar jakih, a želja slabih.
Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.
Naš najveći uspjeh nije nikada ne pasti,nego se uzdići svaki put kad padnemo.
Never tell me the sky's the limit when there are footprints on the moon.
Tu sam. Tu sam cijelo vrijeme. Pratim što se događa, znam tko je u kakvoj situaciji, čitam vas redovito, ali ništa ne komentiram. Ne znam što bih vam rekla. Ne znam što bih sebi rekla. Kako bi netko toliko sjeban nekom drugom mogao reći nešto pametno?
Kako da vam kažem da mi je drago što vam odlično ide (i stvarno mi je drago, ali istovremeno me podsjeća na to koliko meni ne ide) ili bit će bolje, to će prestati/nestati (kad znamo da neće) pa barem vama ne moram lagati.
Svejedno ću vam se javiti ovog puta. Moram se probuditi iz ovog raspoloženja, već predugo traje. Ne javljam se nikome. Samo sjedim na podu opkoljena sa četiri zida svoje sobe i trošim maramice. Netko me nazove, ja isključim mobitel, jave mi se na facebook, ja zatvorim stranicu, žele izaći van, ja kažem da imam drugog posla. Javit ću se. Danas ću to napraviti iako ne mogu garantirati da za tjedan dana neće biti sve po starom ili za mjesec dana, a možda već sutra.
Ne znam što bih rekla. Što je novo kod mene?Ništa. Ili možda sve. Kod mene je sve novo, ali to sve meni ne znači ništa, ni do čega mi nije stalo i zato kad me netko pita, ništa je moj odgovor. Vratila sam se treniranju. Tu sam shvatila koliko mi dobro ide pretvaranje, a moji su mi oduvijek govorili da gluma ne bi bila za mene i da ni ne pokušavam. Jedna cura rekla je kako sam ja uvijek sretna, stvarno me nasmijala. Treniram da se ne bi rezala (pomaže) i da ne bi imala vremena za riganje (pomaže malo morgen), ali sada je pauza od 2 tjedna tako da sam u problemu. Preko praznika je ekskurzija koja traje četiri dana,a ja najrađe ni ne bi išla. Moram pod hitno prestati s ovom samoizolacijom.
Ne želim da dođe Uskrs. Nekada ga nisam mogla dočekati i obožavala sam sve blagdane, rođendane i ostale gluposti na kojima je bilo poklona i kolača. Sada ih ne mogu smisliti. Svi ljudi koje znam vole rođendane, barem svoj. Ja svoj prezirem i uopće nisam željela da dođe jer što se njime promijenilo?Samo broj, a ja sam i dalje ostala ona ista sjebana osoba od prije. Za Uskrs bih se najrađe zaključala u svoju sobu i ne izlazila iz nje još tri dana nakon toga. Već mogu zamisliti cijele hrpetine kolača i slatkiša, pun ih je wc.
Nije mi jasno kada je sve ovo započelo. Što sam krivo napravila?Zašto ne mogu prestati s tim?Nisam sigurna jesam li ikada i bila normalna.
Dva puta. Dva jebena puta u jednom danu. Sve mi je jasnije da se to neće riješiti samo od sebe. Znam da time neću ništa postići.Ovo je ono što ja želim:
želim ovaj stomak do ljeta *_____*
Ponekad se čudim sama sebi što sam u stanju ovdje potpunim strancima priznati toliko toga što nisam u stanju reći ni roditeljima, bratu, čak ni najboljoj prijateljici. Ponekad me plaši činjenica da sam okružena ljudima i živim s ljudima koji me uopće ne poznaju, barem ne onu pravu mene. To me navodi da se zapitam koliko i ja njih zapravo poznajem. Nije mi jasno što se dogodilo. Je li moguće da su upravo moje laži uzrok svemu tome?Jesam li skrivajući pravu sebe od njih i njih pretvorila u potpune neznance?Ne sjećam se kada su prestali naši razgovori. Otkad se on pojavio u maminom životu više nije bilo vremena za to. Možda to i nije razlog, ali lakše je mrziti njega. Uvijek je lakše kriviti nekog drugog.
Prije nekoliko mjeseci brat me vidio kako psu dajem svoj ručak. Tada sam mu rekla da ne volim jesti to što je bilo taj dan. Nije mi povjerovao, ali to je bio jedini put da me uhvatio pa se nije mogao protiviti. Samo sam čekala kada će to reći mami. Rekao joj je to neki dan. Ona mi je rekla da sam joj mogla reći da to ne volim jesti i da ne moram takve stvari od nje skrivati. Još je dodala nešto tipa "Eto vidiš,jel nije puno lakše živjeti bez tajni?" Moj odgovor bio je "Ne bih znala.", ali ona ga na svu sreću nije shvatila ili ga barem nije željela shvatiti.
Ja sam željela da ga shvati. Željela sam joj priznati sve. Htjela sam joj reći o izmjeni dana kada ne jedem ništa s onima kada se prejedam i povraćam. Htjela sam joj reći za sve noći provedene u suzama, za sve propuštene izlaske za koje sam bila predebela, za svako korištenje šestara u nematematičke svrhe, ali prešutjela sam jer zašto razbiti iluziju. Osim toga, kad bi to priznala vjerojatno bi me poslala psihijatru, zapravo, sigurno bi me poslala k psihijatru.
Neki dan je primijetila da sam tužna i rekla je da se prestanem ponašati depresivno. Rekla je kako ona mora ići na posao, kuhati, prati, a ja kad već ništa ne radim osim učenja mogu bar nabaciti osmjeh. Izgleda da je u ovoj kući zabranjeno biti tužan pred drugima, a onda mi još prigovaraju što sam stalno zatvorena u svojoj sobi.
Samokontrola na nuli. Trenutno bulimična faza. Od sutra se bavim sportom. Treba mi nešto što će me okupirati.
Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj to izgovoriti kao stvarnu činjenicu i mogu vam reći, savršen je. Već 3 dana sam samo na vodi i čajevima i odlično je. Istina je da ima loših strana kao recimo to što noćas uopće nisam mogla zaspati, što su mi ruke ljubičaste i što mi je stalno hladno, ali onaj osjećaj kad ujutro stanem na vagu neprocjenjiv je.
Vjerujem da većina misli da baš i nisam normalna, ali briga me. Onaj odvratni osjećaj koji imam svaki put kad pogledam u ogledalo neizdrživ je i riješit ću ga se na bilo koji način.
Cure, nadam se da vam ide i da ste zadovoljne kao i ja. :)
Cassie <3
" There is no sunrise without sunset. There is no life without death. There is no success without failures. Learn from your failures and move on. Keep on keeping on. When a winner loses, always come back to be better winner."
Sri T. T. Rangarajan
Vratila sam se. Ovog puta ću pobijediti. Nema više padova. Opet lažem, naravno da će ih biti, ali dat ću sve od sebe. Jedino čega nema i ne smije biti je odustajanje. Znam što želim i to ću i dobiti.
Bila sam bolesna zadnjih par dana, nisam baš mogla puno jesti i smršavila sam 2 kile. Sad sam na 54. Čim ne jedem sve je super. Pokušat ću jesti što manje. To je najjednostavniji način.
Što bih dala da mogu ovog trena nestati. Zašto opet?Zašto svaki jebeni tekst započinjem istim riječima?Kako nešto može biti toliko besmisleno?Nema me. Fizički sam tu, ali mislima jako daleko odavde, daleko od svega. I opet sam zamišljena, nesretna i bez inspiracije. I opet je svaka riječ tek mrlja na papiru. Život je izgubio smisao. Riječi su izgubile značenje. Samo tama i beznađe, to je sve što me okružuje. Opet sam se trudila ne jesti, a onda me je kod kuće dočekala čokolada i to ona najveća. Uz nju je naravno i cijela hrpetina ostalih slatkiša, a ja sam naravno svinja. Nemam samokontrolu. Trudim se nadići sve ovo. Željela bih biti normalna. Jedna sasvim obična djevojka u običnom svijetu. Ma kog ja lažem. Ne želim biti obična. Bojim se te običnosti, utapanja u masi, neprimjetnosti. Ja sam posebna. Oduvijek sam jebeno posebna na jedan sasvim pogrešan način. Prije bi čudna bio pravi izraz. Znaš da nije sve kako treba kad te i vlastita majka nazove čudakom. Znaš da nije sve kako treba kada svakodnevno plačeš bez nekog posebnog razloga i kad svaki dan smisliš barem jedan novi način kako se ubiti, a opet nisi u stanju to provesti u djelo. Već predugo ništa nije u redu. Koja je svrha svega ovoga?Pretpostavljam da je to retoričko pitanje jer prilično sam sigurna da odgovor ne postoji iako bih voljela vjerovati u suprotno.
Cijelo vrijeme sam tu,nisam uopće otišla,ali nisam se mogla natjerati da nešto napišem. Ovdje je postalo pusto. Koliko je samo cura otišlo,izbrisalo blog ili su prestale pisati. Ne volim osjećaj da pričam(pišem) u prazno pa onda rađe ne pišem uopće. Voljela bih vjerovati da su cure koje su otišle konačno pronašle sreću,da su se prestale zamarati svojim izgledom i da su napokon zadovoljne,ali nažalost predobro poznajem ovaj svijet.
Ne znam što sa mnom nije u redu, ima poprilično toga. Mislila sam da sam tužna zbog škole, stresa i obaveza, ali iako su praznici nije ništa bolje. I dalje plačem bez razloga. I dalje je sve po starom, možda čak i gore. Rezala sam se. Ne danas, nego prije par dana. Ne znam što mi je bilo, inače to ne radim, ali trenutna bol koja skreće pažnju s one unutarnje toliko je olakšavajuća. Bila sam plakala bez razloga i željela se ubiti i kao da to nije dovoljno morala sam baš za inat stati na vagu. Nakon toga sam si na ruku urezala tri slova koja me savršeno opisuju:FAT. Mislila sam koga briga za to, ionako je zima, stalno sam u dugim rukavima, a do škole se više ni neće vidjeti. Problem na koji nisam računala stane u jednu riječ. Bazeni. U kupaćem se to dobro vidi, a sumnjam da bi mi netko povjerovao da sam se slučajno porezala -.- Ne znam što ću u vezi toga. Ma samo ću na ruku nalijepiti flaster i bmk.
Kuća mi je puna svakakve hrane, a sutra na (ne)sreću idem na skijanje. Bilo bi na sreću da se u zadnji tren nije utrpao i moj brat. Planirala sam smršaviti tamo, a sada je to nemoguća misija jer ovaj voli slatkiše ko nenormalan. Mislila sam sve to izbjeći, ali on već priča koje će flipse uzeti, koje čipse, kakve čokolade i sendviče. Ma bolje da me nema. Svaki dan je isti, nema nikakvog napretka. Svaka godina nije ništa bolja od prethodne. Za ovu si godinu čak nisam postavila nikakve ciljeve. Nisam si rekla da ću smršaviti jer time bih se opet samo sjebala.
Sretna vam Nova.
Da,dobro ste pročitali.Još jedan u nizu za koji se opet kao i uvijek nadam da će biti bolji od prethodnih,a kao što znamo ni jedan do sada nije bio baš nešto uspješan.To vam je ta moja samokontrola -.-
Ali,ali,ALI ovaj će STVARNO biti.Mora biti,jer ako ne bude(što se ovog puta neće i ne smije dogoditi)onda ću potpuno izgubiti vjeru u sebe.Dosta mi je neuspjeha.Ne mogu si više govoriti nije važno koliko puta padneš,važno je dići se i ostale tomu slične gluposti.Nisu ovo sklekovi da stalno idem gore-dolje,gore-dolje,ovo je moj život.
Ovaj challenge je onaj pravi.Ima nas dosta koji sudjelujemo,ima natjecanja,ima podrške...Ako ovog puta ne uspijem onda nikad ni neću,onda sam jednostavno nesposobna.
(copy-paste s bloga Victoria's secret modela):
PREHRANA:
-ovo je vrlo jednostavno:
1) za svaki slatkiš koji pojedete oduzmite si 5 bodova (2 twix-a = -10 bodova)
2) za svaku namirnicu sa visokim glikemijskim indeksom oduzmite si 5 bodova (3 banane = -15 bodova)
3) za svaki binge si oduzmite 10 bodova (binge je prekomjerno jedenje).
4) ukoliko smatrate da ste taj dan odradili odlično: dodajte si 10 bodova (odličan dan: ukoliko smatrate da ste jeli malo/zdravo.)
-znači maksimum što možete osvojiti jest 10 bodova. Htjela sam uvesti ovakvo bodovanje da jednaku šansu imaju oni koji vole jesti malo kalorija ali i oni koji jedu na zdrav način: 1200 kcal ili više... Tako da sam odredila da subjektivno odredite koliko ste uspješni!
VJEŽBANJE:
-odradite li cijeli trening od Prevention-a dodajte si dnevnom zbroju 5 bodova!
-ukoliko odradite samo vježbe snage, dodajte 2 boda, i isto toliko bodova ako ste odradili samo kardio (2 boda). Znači da vam se ipak isplati odraditi sve kako spada ;-)
Neka jednostavna pravila:
1. Nemojte se vagati tijekom tog challenge-a. Vaganje je 1. dan i 15. dan odnosno 2 tjedna se nećete vagati upravo zato da 15. dan bude veliki šok! :D
2. Nemojte varati. Nije fer ;-)
3. Na blogu si u boxu napravite mali popis ili tablicu za svaki dan i upisujte napredak!
4. Sve ostalo je na vama!
POBJEDNICA JE CURA SA NAJVIŠE IZGUBLJENIH KILA, ODNOSNO NAJVIŠE SAKUPLJENIH BODOVA!
Ispočetka nisam planirala ići na ovaj challenge jer mi nevaganje predstavlja problem,navikla sam se vagati stoput dnevno,ali sad je i to riješeno(crkla mi je vaga).Kako to nisam planirala pa se nisam uopće pridržavala pravila,ponedjeljak je bio prava koma.Mislim da sam tu u debelom minusu i ne znam koliko da si uopće tu upišem,ali ajde bar sam vježbala.Utorak je bio solidan u odnosu na ponedjeljak,ali svejedno nezadovoljavajuć.Zato danas sve to nadoknađujem.Vodeni+vježbanje :)
Cure pazite se,stiže opaka konkurencija xD
Odlučila sam pokušati na zdrav način.Do 1500 kalorija na dan.Prehladila sam se,šmrcam,kišem,kašljem i to već traje predugo.Zaključila sam da ću brže ozdraviti ako budem jela normalno,iako ne mora biti.Svaki dan pojedem tonu meda i onda me ubija u pojam što je on toliko kaloričan,ali želim da grlo što prije prođe.Kad ozdravim vidjet ću kako dalje.Izgleda da je sad započelo neko razdoblje viroza i tih gluposti,vidim da nisam jedina ovdje koju je to uhvatilo i nadam se da će nam svima što prije proći.
Neki dan sam se baš rastužila jer sam shvatila da me shoping više uopće ne uveseljava.Zapravo,otkad sam se udebljala to neprestano izbjegavam.Mislim da bih se rasplakala kad bih morala kupiti odjeću broj veću i zato mi je bolje ne kupiti ništa.Dobra stvar je što me to motivira da smršavim.Obećala sam si da ću kad smršavim otići u jedan veeeeliki shoping da sve nadoknadim.
Krećem od sutra.Već po petstoti put krećem ispočetka.Potpuno mi je jasno da to više nema ni najmanje smisla kao ni ono moje neprestano od sutra,ali ovog puta najozbiljnije od sutra stvarno krećem.Kao što sam već rekla,slijedeća tri tjedna moji su stalno u suprotnoj smjeni od mene,a možda bude i više od tri tjedna.Meni to odgovara.Mislila sam da će biti gotovo sa svim tim,da ću biti normalna(ako zanemarimo što se moje "normalno" podosta razlikuje od tuđeg),ali dokle god je hrana jedina stvar o kojoj razmišljam znam da nije ni izbliza gotovo.
Luda sam.Luda sam zato što ne mislim da je normalno jesti tri ili više obroka dnevno i imati 55 kila na visinu od 170,dok većina smatra da je to sasvim u redu kao i prežderavat se i izgledat ko stoka.Neću se više truditi prihvatiti to i poštivati ta pravila kako bih bila poput njih i kako bi me smatrali normalnom.Izgledam poput njih i svi misle da je gotovo s tim,ali ja znam da nije,ne u mojoj glavi.
Dugo nisam bila kod bake i neki dan zaključim da bi bilo u redu od mene da je bar na kratko posjetim.Odem ja do nje kad ona meni:"Kako si mi lijepaaa.Molim te,molim te nemoj nikad,nikad više bit onako mršava."
Stajala sam ukopana i blejala u nju ko tele u šarena vrata.
"Obećaj mi."
Još uvijek stojim i gledam ko kreten.
"Obećaj da nikada više nećeš biti tako mršava."
I dalje šutim ko zalivena.
"Obećaješ?"
Na ovo sam je samo tužno pogledala i sa sažaljenjem joj kimnula i promrljala jedno kratko aha.
Bila je presretna.Vjeruje da je sada sve u redu,baš kao i svi ostali.Žao mi ih je,ali neću dopustiti da ja zbog njih budem nesretna i nezadovoljna.Uvijek radim sve što ostali od mene očekuju i mislim da imam pravo učiniti bar jednu stvar koja mene uveseljava.
Znači,sutra krećem.Mislim početi s vodenim.Možda ću onda još jedan vodeni poslije toga i još jedan poslije toga,ne znam.Zanima me koliko mogu izdržati.Znate li možda koliko je moguće izdržati bez hrane bez neke jače vrtoglavice i ostaloga što uz to dolazi?I koliko je moguće smršaviti u tri tjedna?Ne trebate se ni truditi pokušati me odgovoriti jer kad si nešto utuvim u glavu to jednostavno mora tako biti.
Dosta mi je ovakvih razgovora kao ovaj gore u kojim mi jasno daju do znanja koliko sam se udebljala,a oni postaju sve češći.Trenutno mi je kilaža oko 55,nekad kila više ili manje i dat ću sve od sebe da to promijenim.
jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti jebemti
SRANJEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!
najrađe bi se ubila.koja sam ja debela retardirana glupača.trebala bi obrisat ovo i počet ispočetka,pomogućnošću nešto pristojnije.jebiga,neću.u kurcu sam,a ako će mi ovako biti lakše onda si valjda mogu dati oduška.ma kurac će mi bit bolje.
sve sam sjebala,al totalno.al zašto,zašto,zaštooo?zašto svaki jebeni put kad odem u goste???glupi jebeni odvratni šugavi kolači.eto,sad znate.ja sam jebena ovisnica o slatkome.sve to počne,ajd jedan kolač,ok je to.ajd još jedan i još jedan i još jedan...nema ih više???ma kog briga,ajmo preć na drugu vrstu,pa na treću.a kod njih uvijek bude cijela odvratna hrpetina tog sranja.i umjesto da sad kad sam se vratila prestanem s tim ja jedem još više.a onda još i glupa večera u pm koja sam ja stoka.i ne mogu se kontrolirat.što ako nikad neću moći prestat s tim???bojim see!!u kurcu sam,ah da,već sam rekla to.još uz sve to i škola.svaki dan neki retardirani ispit.dosta mi je svega.želim prestati jesti,želim početi vježbati.ne mogu.
slijedeći tjedan će biti bolje.slijedeća tri tjedna sam sama u smjeni i onda nema hrane,al kako da čekam do tada.Do tada će mi sva odjeća bit mala,do tada će već svi okretat glavu i šaptat vidi onu debelu kravu.
nemogu više slušat one komentare ooo udebljala si se.idite u pizdu materinu.vidim to i sama.prestanite mi to nabijat na nos.ludiiiim.
kad vidim u kakvom sam stanju izgubim volju ponovno krenuti ispočetka.
slijedeći tjedan.moram.al di je to??koji sam ja kreten
